Rondo je crno-bijeli igrani film snimljen 1966. godine u režiji Zvonimira Berkovića. Po žanru je drama, a radnja prikazuje kako sudac po imenu Mladen (čiji lik tumači Stevo Žigon) svake nedjelje dolazi kod svog prijatelja kipara Feđe (čiji lik tumači Relja Bašić) igrati šah i razgovarati o umjetnosti i glazbi, ali i kako njihovi susreti dovedu do toga da Feđina mlada supruga, čiji lik tumači Milena Dravić, započne preljubničku aferu sa Mladenom. Rondo se isticao za tadašnju jugoslavensku kinematografiju neobično modernim stilom, odnosno po tome što je narativna struktura slijedila istoimenu glazbenu formu. S velikim uspjehom je prikazan na Pulskom festivalu gdje je Relja Bašić dobio Zlatnu arenu za najbolju mušku ulogu. Sredinom 1980-ih je uvršten u izbor 20 najboljih filmova, a 1999. godine je proglašen jednim od najboljih hrvatskih filmova svih vremena.
Rondo (1966), Hrvatska, c/b, 95 min, Jadran film, r. i sc.: Zvonimir Berković, df.: Tomislav Pinter, gl.: W. A. Mozart, izvodi Jurica Murai, m.: Radojka Tanhofer, sgf.: Željko Senečić, ul.: Relja Bašić (Feđa), Milena Dravić (Neda), Stevo Žigon (Mladen), Rudolf Kukić i Zvonimir Rogoz (umirovljenici), Boris Festini.
Kod umjetnika Feđe i supruge Nede svake nedjelje dolazi sudac Mladen kako bi s domaćinom igrao šah te razgovarao o umjetnosti i ženama. No, studentica Neda počini preljub sa znatno starijim Mladenom.
Dok u scenariju → H-8... prikaz sudbina brojnih junaka strukturom podsjeća na fugu, Rondom Berković radikalizira modernističku formu, uklapajući se u tendencije eur. filma. Ritual monotonog druženja ne pogoduje dinamičnom razvoju dramskih sukoba, no zato motivira nagle, hirovite promjene, opravdane temeljnim nezadovoljstvima: Neda se osjeća inferiornom suprugu, on teško ostvaruje prijateljstva i emocionalne kontakte, Mladen je već dugo u kolotečini samačkog života - hladan u privatnosti koliko i na sudačkom poslu. Stoga dolazi do preljuba, premda ga Mladen ne potiče i premda ni po čemu nije superioran Feđi. Glazb. oblik ronda (ponavljanje tema) organizira narativni slijed, no važan je i kao tema - likovi vole, slušaju i sviraju Mozartov Rondo, raspravljaju o sličnosti žene i glazbe, a i izlet u jazz u temelju ne mijenja glazb. ugođaj već tek osnažuje dojam o želji za promjenom zbog koje preljub nastaje. Snimatelj je slijedio ugođaje i osvjetljenje u interijerima slikara M. Stančića, pridonoseći dočaravanju rafinirane, dosadno-tjeskobne svakodnevice. Junacima vrijeme zapravo ne teče, jer se vrte u krugu nalik strukturi ronda, a takvoj atmosferi pogoduju i dulji kadrovi u kojima do izražaja dolaze vrsne glum. interpretacije. Poslije proglašavan jednim od najboljih hrv. filmova uopće, R. je već na pulskome festivalu izazvao pozornost, podijelivši Srebrnu arenu za film i žensku ulogu (M. Dravić), a Zlatnu za scenarij i glumu R. Bašića, a nagrađena je i fotografija. S uspjehom je prikazivan u inozemstvu (nagrada za scenarij na festivalu u Atlanti).
#zagrebačkimemento