Treća i ujedno završna drama u sklopu ciklusa 'Dijalozi'.
Još jedna drama u kojima se Ivo Štivičić bavi tematikom života i međuljudskih odnosa u socijalističkoj Jugoslaviji.
'Skoro će pet... U osam moram biti na aerodromu. To znači u sedam i petnaest moram najkasnije krenuti od kuće.'
Božo Jurčec (Jovan Ličina), rukovoditelj tvornice, živi situiranim životom zajedno sa svojom suprugom (Mia Oremović) i sinom Tomicom (Rade Šerbedžija). Tijekom jedne neprospavane noći biva obuzet razmišljanjima o sivoj poslovnoj svakodnevici, sutrašnjim obavezama, a ubrzo se nakon noćnog izlaska kući vraća i Tomica, vidno izranjavan po licu. Ono što će započeti kao roditeljska znatiželja ubrzo dobiva znatno složenije konture u kojima se isprepliću očev društveni položaj, odnos sa sinom te sudioništvo drugih, kao što su Tomičina djevojka Vesna (Željka Marković), njen otac Martin (Ivo Fici) i očev nadređeni Toplak (Drago Mitrović)…
I u ovom Štivičićevom tekstu dominiraju uvjerljiva karakterizacija likova, uvjerljivost situacija, rečenična izbrušenost i markantne glumačke izvedbe.
Jedan od čestih Štivičićevih glumaca, Jovan Ličina, svojom dominantnom pojavom te izražajnim i prepoznatljivim glasom izvrsno tumači glavnu ulogu, a uz njega jednako markantni pojavljuju se i Mia Oremović, Rade Šerbedžija na početku karijere, Ivo Fici, Drago Mitrović, Željka Marković i Vlado Kovačić.
Redatelj je Mario Fanelli.