U narodu se vjeruje kako je Bog svakom od nas podario sklonost ili smisao za određenu vrstu djelatnosti. Taj talent netko u sebi otkrije vrlo rano, netko kasnije, a netko nikada. Čika Šima Seletković (1917.-2013.), kako su ga svi od milja zvali u njegovom rodnom selu Donjim Andrijevcima, prepoznao je svoju sklonost i ljubav prema glazbi u najranijem djetinjstvu. Kada su mu kao petogodišnjem dječaku u ruke stavili tamburicu, kupljenu na seoskom sajmu, Šimina je sudbina bila zapečaćena. Počinje mukotrpno učenje sviranja po svatovima i vašarima, pa sve do glazbenog usavršavanja u etabliranim osječkim i zagrebačkim školama. Čika Šima je tijekom godina izrastao u jedinstvenog učitelja narodne, posebice tamburaške glazbe, a bavio se i ostalim vidovima glazbene edukacije.
Godine 2004., kada je snimljena emisija o jednoj od najvećih legendi hrvatske tamburaške glazbe, Šima je bio u 87. godini života i neumorno je prenosio svoje golemo znanje mladima.
Najviše je volio svoju violinu, a i sam je znao reći: "Kada dođe vrijeme, s njom ću otići i u grob".
© HRT