Majske Poljane. Banija. Život je ovdje, u jednom trenu naprosto stao. Zemlja se tresla, rušile su se kuće, potres je ovdje uništio sve. Srušio je snove o boljem životu, danima boljim, raspršio je san o osmjehu na licima ljudi, o osmjehu kojeg ionako niko ovdje godinama vidio nije.
Naša Branka vodi nas do porodice Bjelan. Tu su Zora i Milan. Kuća im je u razornom zemljotresu srušena. U dvorištu kontejner za privremeno stanovanje i nova mala kućica. I tu priča počinje. O borbi za život, mukama sa kojima se ljudi u Majskim Poljanama suočavaju, o Ljudima za ljude…
Porodica Bjelan jetako ipak dobila kuću, zahvaljujući inicijativi Ljudi za ljude. Sada se kaže Zora, ipak može koliko toliko kraj s krajem sastaviti. Sama ta priča sa kućama koje se nanovo grade ovdje je jedini spas u tmini koja je zadesila ovo pitomo selo u srcu Banije. I sve ponajviše zahvaljujući Branki, koja kazaše nam ovdje grebe i rukama i nogama da se pomogne narodu ovdje
I to sve govori. Ali baš sve. I taman kada smo mislili da se pozdravimo sa Milanom i Zorom Bjelan, uslijedio je još jedan poziv. Jedan u nizu. Ali poziv koji će baš našim domaćinima ovdje baš puno značiti. Problem pumpe za vodu biće riješen.
I tako je to ovdje. Jednostavno mora tako, kaže Branka, dok idemo dalje. Do porodice Bjelajac. Do naše Stane, kaže Branka. Puno sam toga već o Stani čuo, pročitao. Ipak nije to to, jer tek kada sam ju upoznao shvatio sam o kakvoj se ljudskoj gromadi radi. I tu priča o Majskim Poljanama ujedno počinje i završava.