Zelengora posebno zanimljiva zimi, kada se planina pretvara u svojevrsnu čaroliju i poligon za istinsku avanturu. Zelengora je nekako pitoma i blaga planina. Da tako ne bude mi smo se potrudili da pohod na vrhove Tovarnica 1804 m.n.v. i Uglješin vrh 1859 m.n.v. koji se inače pohode sa Gornjih bara, začinimo na način da smo se upustili i krenuli u pohod sa Sastavaca (Sastavci) mjesto na putu prema Čemernom. Naime, ova staza nije markirana i riječ je o stočarskoj stazi koja je bila aktuelna prije nekih 50 i više godina, a to znači da je ista neprepoznatljiva. Ipak naš Dejan Paprica je prošle godine prošao ovom "stazom" pa smo imali neka saznanja. Dužina iste nije velika cca. 11,5 km u oba pravca, ali tehnička i kondiciona strana ovog pohoda je priča za sebe. Dosta strmog sipara, stijena, te uskih "kozijih staza" sve do sedla zvanog Dobra koje dijeli greben Tovarnice od Malih - Velikih Pleća i Planinice na samom kraju. Od sedla je staza dobro utvrđena i tu smo se već malo opustili iako smo imali još cca. 400-500 metara uspona do Uglješinog vrha od ukupno 1500 metara koliko smo na kraju savladali. Sav umor i znoj smo zanemarili kada smo oduševljeno ugledali greben Tovarnice, te Mala-Velika Pleća i na kraju Planinicu. Vrhove koji onako strče, a u njihovoj pozadini se izdižu naše dvije najviše planine Maglić i Volujak. Volujak sa svojim vrhovima Badnjine, Južna i Sjeverna Lica i Prsti na prvu odaje dojam kao da se nalazimo na Alpama. Planinica je poznata i kao stanište divokoza koje je gotovo svaki put moguće vidjeti kad se nađete tamo, a to je bio slučaj i ovaj put.
Sve u svemu treba reći da nije preporučljivo ići ovom "stazom" jer je dosta zahtjevna i potrebno je pored tehničke i kondicione spreme, dobro proučiti karte i track, jer svaka i manja greška će vas dodatno usporiti, umoriti a da ne kažem odvesti u pogrešan smjer prema nekom od "skokova".