Koreografija: dr. sc.Ivan Ivančan
Izvedba: ZFA dr. Ivana Ivančana 2022. godine
Na prvu nedjelju po Uskrsu, tzv. "pisanu (ili bijelu) nedelju" u Međimurju su se sklapala svojevrsna pobratimstva i posestrimstva.
Više o običaju (izvor: arhiva.riznica.hr/pisane-sest... ), skraćeno:
Prvi pisani zapis o sestrenju i bratimljenju u Međimurju donosi Ferencz Gonczi u svom djelu Međimurje - Ljudi, vjerovanja, običaji iz 1895. godine, u kojem navodi:
𝘜 𝘋𝘰𝘯𝘫𝘦𝘮 𝘔𝘦đ𝘪𝘮𝘶𝘳𝘫𝘶 𝘯𝘢 𝘉𝘪𝘫𝘦𝘭𝘶 𝘯𝘦𝘥𝘫𝘦𝘭𝘫𝘶, 𝘰𝘥𝘷𝘰𝘫𝘦𝘯𝘰 𝘱𝘰 𝘴𝘱𝘰𝘭𝘶, 𝘮𝘭𝘢𝘥𝘦ž 𝘰𝘥 č𝘦𝘵𝘳𝘯𝘢𝘦𝘴𝘵 𝘥𝘰 𝘥𝘷𝘢𝘥𝘦𝘴𝘦𝘵 𝘨𝘰𝘥𝘪𝘯𝘢, 𝘰𝘥𝘳ž𝘢𝘷𝘢 𝘰𝘣𝘪č𝘢𝘫 „𝘣𝘳𝘢𝘵𝘪𝘮𝘭𝘫𝘦𝘯𝘫𝘢“ 𝘪 „𝘴𝘦𝘴𝘵𝘳𝘦𝘯𝘫𝘢“. 𝘒𝘰𝘥 𝘣𝘳𝘢𝘵𝘪𝘮𝘭𝘫𝘦𝘯𝘫𝘢 𝘮𝘭𝘢𝘥𝘪ć𝘪 𝘴𝘦 𝘴𝘢𝘴𝘵𝘢𝘯𝘶 𝘶 𝘯𝘦𝘬𝘰𝘫 𝘬𝘶ć𝘪, 𝘥𝘰𝘯𝘰𝘴𝘦 𝘴𝘢 𝘴𝘰𝘣𝘰𝘮 𝘴𝘶𝘩𝘶 𝘩𝘳𝘢𝘯𝘶, 𝘫𝘢𝘫𝘢 𝘪 𝘷𝘪𝘯𝘰, 𝘢 𝘬𝘢𝘥𝘢 𝘴𝘦 𝘵𝘰 𝘱𝘰𝘫𝘦𝘥𝘦, 𝘮𝘦đ𝘶𝘴𝘰𝘣𝘯𝘰 𝘪𝘻𝘮𝘫𝘦𝘯𝘫𝘶𝘫𝘶 𝘫𝘢𝘫𝘢 𝘪 𝘻𝘢𝘳𝘦𝘬𝘯𝘶 𝘴𝘦 𝘥𝘢 ć𝘦 𝘰𝘥 𝘵𝘢𝘥𝘢 𝘫𝘦𝘥𝘢𝘯 𝘥𝘳𝘶𝘨𝘰𝘨𝘢 𝘷𝘰𝘭𝘫𝘦𝘵𝘪 𝘪 š𝘵𝘰𝘷𝘢𝘵𝘪 𝘵𝘦 𝘮𝘶 𝘨𝘰𝘷𝘰𝘳𝘪𝘵𝘪 „𝘝𝘪“.
Gđa. Marija Novak u svom tekstu "Međimurske pisanice" navodi:
𝘗𝘪𝘴𝘢𝘯𝘪𝘤𝘦 𝘴𝘶 𝘴𝘦 𝘱𝘢ž𝘭𝘫𝘪𝘷𝘰 č𝘶𝘷𝘢𝘭𝘦 𝘻𝘢 𝘴𝘦𝘴𝘵𝘳𝘦𝘯𝘫𝘦 𝘪 𝘣𝘳𝘢𝘵𝘪𝘮𝘭𝘫𝘦𝘯𝘫𝘦. 𝘚𝘦𝘴𝘵𝘳𝘪𝘭𝘦 𝘴𝘶 𝘴𝘦 𝘥𝘫𝘦𝘷𝘰𝘫𝘬𝘦, 𝘢 𝘣𝘳𝘢𝘵𝘪𝘭𝘪 𝘮𝘭𝘢𝘥𝘪ć𝘪 𝘪 𝘵𝘰 𝘴𝘢𝘮𝘰 𝘯𝘦𝘶𝘥𝘢𝘯𝘦, 𝘰𝘥𝘯𝘰𝘴𝘯𝘰 𝘯𝘦𝘰ž𝘦𝘯𝘫𝘦𝘯𝘪. 𝘒𝘢𝘥 𝘴𝘶 𝘴𝘦 𝘴𝘢𝘴𝘵𝘢𝘭𝘪, 𝘥𝘫𝘦č𝘢𝘬 𝘣𝘪 𝘰𝘣𝘪č𝘯𝘰 𝘱𝘪𝘵𝘢𝘰: »𝘚𝘦 𝘣𝘰š 𝘻 𝘮𝘦𝘯𝘰𝘮 𝘣𝘳𝘢𝘵𝘪𝘭?«, 𝘢 𝘥𝘫𝘦𝘷𝘰𝘫č𝘪𝘤𝘢: »𝘚𝘦 𝘣𝘰š 𝘻 𝘮𝘦𝘯𝘰𝘮 𝘴𝘦𝘴𝘵𝘳𝘪𝘭𝘢?« 𝘈𝘬𝘰 𝘴𝘶 𝘥𝘰𝘣𝘪𝘭𝘪 𝘱𝘰𝘻𝘪𝘵𝘪𝘷𝘯𝘦 𝘰𝘥𝘨𝘰𝘷𝘰𝘳𝘦, 𝘪𝘻𝘮𝘪𝘫𝘦𝘯𝘪𝘭𝘪 𝘴𝘶 𝘱𝘪𝘴𝘢𝘯𝘪𝘤𝘦 𝘶𝘻 𝘪𝘴𝘵𝘰𝘷𝘳𝘦𝘮𝘦𝘯𝘰 𝘪 𝘻𝘢𝘫𝘦𝘥𝘯𝘪č𝘬𝘰 𝘨𝘰𝘷𝘰𝘳𝘦𝘯𝘫𝘦:
𝘚𝘦𝘴𝘵𝘳𝘢, 𝘯𝘦𝘷𝘦𝘴𝘵𝘢, 𝘡𝘢 𝘯𝘢𝘷𝘦𝘬𝘦 𝘴𝘦𝘴𝘵𝘳𝘢
𝘪𝘭𝘪
𝘉𝘳𝘢𝘵, 𝘣𝘳𝘢𝘵, 𝘡𝘢 𝘯𝘢𝘷𝘦𝘬𝘦 𝘣𝘳𝘢𝘵.......