Esad Kovačević Kum: Dok sam živ, dugovat ću Omeru Pobriću i tugovati za njim! Esad Kovačević je jedan od najboljih interpretatora sevdalinki u Bosni i Hercegovini, vrijedan učenik Safeta Isovića, Omera Pobrića i dr. Iako je prigodnog karaktera, tekst donosi značajne podatke iz umjetničke karijere ovog vrsnog zaljubljenika sevdaha. Ima u našoj historiji mnogo onih koji svojim izuzetnim umjetničkim bitisanjem dokazuju da kultura nije privilegija velegrada. Na ovim našim, balkanskim prostorima, ima mnogo Gračanica. Jedna je, ipak, ona prava, čista, ljudska, Gračanica - od posla čaršija. Istočno od ove, prave Gračanice, granično sa općinom Lukavac, već nekoliko vijekova egzistira mjesto Miričina. Mjesto dobrih, vrijednih ljudi, poznatih i po tome što pjesmom daju mira svojoj duši. U porodici Rešida i Dude Kovačević, pjesma je bila sastavni dio života. Znali su, nakon cjelodnevnog napornog rada, pjesmom odagnati sve teškoće. Jedno bi pjevalo prvi glas, drugo bi pratilo. Pjesmom, radom i čojstvom zadojili svojih devetoro djece. A Boga mi i deseto, ono kome je kum bio, nije šala, Josip Broz Tito. Deseto dijete u porodici Rešida i Dude Kovačević bio je samim rođenjem privilegovan i predodređen za uspjeh. Zbog tog Titovog kumstva, ni do današnjih dana nije se odrekao nadimka “Kum”. Esad Kovačević - Kum. Izuzetno naglašenu muzikalnost u početku je brusio kroz KUD “Sloga” iz Miričine, čiji je član Eso bio od ranog djetinjstva, kao i na školskim priredbama, čiji je bio redovan učesnik. U periodu elektrotehničkog studija u Čačku družio se, pjevao i nastupao sa tada velikim zvijezdama bivše nam države: Miroslavom Ilićem, Dobrivojem Topalovićem, Verom Matović, ali ljubav prema rodnoj grudi i svojoj Miričini pobijedila je ljubav prema mikrofonu. Veće muzičke uspjehe sudbina je odredila nešto kasnije. Sudbonosna godina za muzičku karijeru Eseda Kovačevića bila je 1989. godine u produkciji “Omega” Omera Pobrića snima svoj prvi materijal “Nema više, moj jarane”. U izdanju izdavačke kuće “Diskoton”, mladi Esed Kovačević postaje osvježenje na jugoslovenskoj muzičkoj sceni. Iste godine s pjesmom “Nek se pjeva, nek se igra” ostvario je zapažen nastup na čuvenom festivalu “Ilidža”. Počinju turneje sa najvećim: Safetom Isovićem, Mehom Puzićem, Zehrom Deović, Bebom Selimović, Hankom Paldum, Hasibom Agić, Josipom Pejakovićem, počinju radio i televizijska snimanja. Ranih devedesetih godina, Esed Kovačević se često pojavljivao na jugoslovenskoj radio televiziji. Bio je čest učesnik kultnih emisija Televizije Sarajevo za jugoslovensku RTV shemu tog vremena: “Meraklije”, “Folk-filigran”, “Đerdan”. Čuveni bosanski publicista, novinar i televizijski voditelj, rahmetli Vehid Gunić u svojoj knjizi “Sevdalinke: autori, tumači” napisao je o Esedu Kovačeviću iz tog perioda sljedeće: “Kada se uoči strašnoga rata pojavio na već prilično klimavoj muzičkoj sceni, barem kad je riječ o tumačima sevdalinke, Esed Kovačević je naglo bljesnuo, jer je imao sve preduslove da preko noći uleti u sami vrh baštinika te naše pjesme. Bio je naočit, skroman, lijepoga i stasa i glasa; imao je, dakle, sve preduslove da postane zvijezda.” I tada je, baš kao i danas, Eseda Kovačevića krasila izuzetna skromnost, hrabrost i odvažnost. Iz tog vremena ostala je upamćena njegova vanserijska interpretacija pjesme “Ni Bajrami više nisu”, u vrijeme kada o Bajramu i nije bilo tako popularno pjevati. Eso je bio jedan od rijetkih koji je imao, kako Gunić navodi, “i građanske i umjetničke hrabrosti, kada mnogi nisu ni htjeli ni smjeli. Pojavio se u “Meraklijama” bar dvadesetak puta, čak i u onim posljednjim, 02. aprila 1992. godine, samo četiri dana prije početka opsade Sarajeva. Mogao je Esed Kovačević, u godinama koje su uslijedile, napraviti veliku regionalnu karijeru negdje iz inostranstva, onako kako su to tada činile njegove, danas popularnije kolege. Njem su, ipak čast, ponos i nam bili iznad i karijere i uspjeha. Cijeli period agresije na Bosnu i Hercegovinu proveo je u svojoj zemlji, braneći je i pjesmom i puškom. Učestvovao je i na prvom festivalu narodne muzike BiH “Bosna slobodi pjeva” u Lukavcu 1994. godine, sa pjesmom “Ponos bosanski” koju je napisao dvojac Nedžad i Suljo Alić, također iz Miričine. Dvije godine zaredom, i 1995. i 1996. na festivalu u Lukavcu odnio je prvu nagradu, sa pjesmama “Sevdisanje” i “Džanum Fato”, priznatih autora Mujage Ćosića, Dilvada Felića, Aide Bećirović, Mahmuta Ramića, Abaza Bijedića i Samira Zavlana. Sljedeće, 1997. godine sa pjesmom Omera Pobrića “Bosna je u nama” osvojio je drugu nagradu žirija, a 1998. zapažen uspjeh sa pjesmom “Hajro, Hajro, pusta željo”, koju su napisali Spaso Berak i Samir Šojko. Višestruko je nagrađivan i na festivalima u Bihaću, 1997. i 2018. godine, kao i na Festivalu zavičajne pjesme u Velikoj Kladuši 2012. godine. Sav period svoje osebujne muzičke karijere proveo je u rodnoj Miričini i odatle “s pjesmom” putovao širom svijeta. Kao član prve postave Fondacije Omera Pobrića “Institut sevdaha”, pronosio je sevdah od Australije do Amerike, širom Evrope, pa čak i na egzotičnim Kanarskim otocima. Dvadeset godina bio je jedan od najbližih saradnika neprevaziđenog borca za sevdah, velikog i znamenitog Omera Pobrića, koji je jednom prilikom izjavio: “Ako postoji jedinica mjere u sevdahu, nakon Safeta, Esed Kovačević je jedinica mjere.” (Koncert “Instituta sevdaha” u Tešnju, privatni arhiv D.G.) Redovan je učesnik koncerata sevdalinki u zagrebačkoj dvorani “Vatroslav Lisinski”, beogradskom “Sava centru”, ali i festivala i koncerata širom Bosne i Hercegovine. Trideset godina Eso pjeva da “nema više, moj jarane...” Povodom tri decenije briljantne umjetničke karijere, izuzetnih ljudskih i umjetničkih dostignuća, ipak se ne mogu složiti da “nema više...” Ima, biti mora, a bit će uvijek, dok god je iskrenosti među nama. Pjesma “Nema više moj jarane”, kako kaže Esad, njegova je lična karta, pjesma za sva vremena, za sve generacije i nacije, koju i danas rado pjeva gdje god se nađe, jer je ljudi traže. “…Nema više moj jarane, kao nekad prije, s jaranima da osvićeš, da se pjeva, da se pije. Nema više akšamluka, nema naših djevojaka, nema lijepe Đulistane, da nam pjesmom liječi rane. Ostari smo, moj jarane, kuda ćemo sada, kose su nam osijedile, a srca nam mlada…” Pa, zar pjesma nije opjevala ovo današnje vrijeme, vrijeme nas, koji smo ušli u godine? Sve se manje ljudi druže, ne viđaju se, nema razonode i osmijeha kod ljudi, sve je trka i zbrka od života. Nikad više onog života - govori Kovačević. Iskrenom prijatelju, čovjeku, umjetniku, profesionalcu, pjevačkoj veličini želimo sve najbolje u životu.

@mekakukic1399

Жыл бұрын

Ziv nam i zdrav bio Esade.

@deni501

Жыл бұрын

😃

Bravo Esko

Kako je covjek otpjevao , majstorski, aferim Legendo

Pjesma moga jaska moje ljubavi mog zivota

Great video.👍👍👍 Have a nice day. 😉 Greetings. 😎

*_Very nice my friend, thanks for sharing! Like 11._* 🌹🍀💗🇬🇷

Nema Vise Moj Jarane Nema vise moj jarane kao nekad prije s jaranima da osvices da se pjeva da se pije x2 Nema vise aksamluka nema nasih djevojaka nema lijepe Djulistane da nam pjesmom lijeci rane x2 Ostali smo moj jarane kuda cemo sada kose su nam osijedile a srca nam mlada x2

Hvala puno na kanalu za ta informacija za omiljeni Esad,sjajan majstor.Zivi i zdravi,srecni svi,uspjehi zeljam svima,da e mirno!Eli.BG

Svaka cast bravo👍👍👍👏

selam za naj nja bolji studio pod nebeskom kapom ako može malo više ovakvih hitova da se ne zaboravi dobri stari hitovi neka budu pod nazivom sačuvano od zaborava selam i sve pohvale za vaš rad i trud

@muzickistudiodzimiziviniceoffi

2 жыл бұрын

Potrudićemo se Smail aga. Hvala puno. We Sellam.

🖒🖒👏👏❤🍻

@muzickistudiodzimiziviniceoffi

2 жыл бұрын

🍻🍻🍻

Text molim, moj jarane?

Jel postoji negde pesma isto od esada kovacevica hiljadu godina tuge

@muzickistudiodzimiziviniceoffi

8 ай бұрын

Potražit ćemo. Lp.

@MilosVasic2

8 ай бұрын

@@muzickistudiodzimiziviniceoffi Hvala

@MilosVasic2

8 ай бұрын

@@muzickistudiodzimiziviniceoffi Postojala je ta pesma pre jedno 10 12 godina na yt ali su je uklonili godinama je trazim i nikako da je nadjem